<body>
i don't know if they'll hurt you.


see you on the flipside.


hear them and hate me forever.


that's not completely untrue.


baby i'm so lonely.
even when I'm with you.


Posts


02.05.2015.

Emocije obogaćuju; model uma koji ih izostavlja osiromašen je.

Osobe koje imaju velike emocionalne sposobnosti – koje dobro poznaju i upravljaju vlastitim osjećanjima, i koje iščitavaju i efikasno reaguju na osjećanja drugih – imaju prednost u svim područjima, bilo da je riječ o ljubavi i intimnim vezama ili usvajanju nepisanih pravila koja rukovode uspjehom u organizacionoj politici. Za osobe s dobro razvijenim emocionalnim vještinama vjerovatnije je i da će u životu biti zadovoljne i efikasne, ovladavajući navikama uma koje potpomažu njihovu produktivnost; ljudi koji nad svojim emocionalnim životom ne mogu ostvariti neku vrstu nadzora vode unutrašnje borbe, koje im onemogućavaju da se fokusiraju na posao i nesmetano razmišljaju. Nadzor nad uznemirujućim emocijama ključ je emocionalne dobrobiti; krajnosti – emocije koje su preintenzivne ili predugo traju – potkopavaju nam stabilnost. Dakako, to ne znači da trebamo osjećati samo jednu vrstu emocija; neprestana sreća na određeni način podsjeća na ispraznost onih značaka sa žutim nasmiješenim licima (»Smiley«) koje su sedamdesetih godina neko vrijeme bile popularne. O patnji se može reći puno toga kao o konstruktivnom doprinosu kreativnom i duhovnom životu; patnja može očvrsnuti dušu.

30.04.2015.

.

I možda te uspomene vrate meni jednog dana... Kad pogledaš neki film sa krajem sličnim našem. Kad prođeš pored klupe u parku i vidiš neke nove ljude, nasmijane i sretne na našem mjestu. Kad sretneš novu ljubav, i prepoznaš moj pogled u njenim očima. Sjeti se, vrijeme je na našoj strani. Donosi zaborav.. Muškarci su nekim trenutcima tolike Pičke, da im je bitnije šta k'o reči nego shvatit , koliko je neko spremaan da se žrtvuje za njega , ne znaju da puste, emocije da ih vode, puštaju da ih vode tuđe riječi : " ti možeš bolje " i takva slična sranja .

28.04.2015.

.

Pomisli te na savjete koje smo dobijali, dok smo odrastali, a pomisli te onda u kakvom smo svjetu oddrastali ! 1. Ne otvaraj srce svakome! 2. Ne daj da muškarice vide kako si pametna! 3.Kad čovjek ima mlijeka zašto bi kupovao kravu? 4. I bogataš se može voljeti isto kao i siromah! 5. Put to muškarčevog srca vodi kroz stomak! 6. Muškarac juri djevojku dok ga ona ne uhvati! 7.Dijamnati su djevojci najbolji prijatelji ! Da smo bile dovoljno glupe da živimo životom od kakvog su naše majke i babe sastavljale poslovice,sve bi smo bile klošarke i kopali bi po kantama za đubre . Da smo bile dovoljno glupe da živimo život kakav su preporučivali filmovi i časopisi iz šezdesetih, dosad bi pomrle od side.

28.04.2015.

.

Pokušavam da ne mislim na tebe , da me ne hvataju trenutci slabosti u kojim moram da te nazovem da ti čujem glas, pokušavam da se vodim kao i ti , da jednostavno izbrišem sve uspomene s' tobom , ne znam jel' znaš koliko je to teško uradit' nešto me podsjeti na tebe, neka slučajna pjesma ...Pokušavam da te nikom ne spominjem . Znaš za sad ide dobro , trudim se da mislim na sebe, trudim se da postanem bolja osoba sad nego što sam bila s' tobom , sigurno će me nešto uspjet od slike koju sam ja u glavi stvorila ..Teško je ovo vrijeme što prolazi bez tebe, ali se tješim , s'tim da će doći i za mene 5 minuta , da ću sa nekim drugim bit' sretna, da će doći neko da se bori za mene kao što sam ja za tebe... I vjeruj mi ja ne bi ni otišla ni odustala od tebe da ti nisi to želio ...

27.04.2015.

.

Neću propast ja ako odeš zalupiš mi vratima; samo ću ostati bez pola svog života, bez po´ srca svojega. Neću propast ja ako slažem za nas dvoje ljudima; samo ću ostati bez riječi što me liječi i bez zdravog razuma. I ne treba nikad puno ljubavi dati k´o ti meni, k´o tebi ja; i treba ostati svoj kada dođu vremena zla. I ne treba sebe nikad previše dati, treba znati stati kada je kraj stati onda kada je kraj da ne boli previše znaj.

25.04.2015.

.

Vrijeme za nas i vrijeme za druge. Vrijeme koje liječi i koje zadaje rane. Poklonjeno i zasluženo vrijeme. Iskorišteno i bačeno vrijeme. Vrijeme za učenje i vrijeme za odmor. Vrijeme za novi početak. Vrijeme za odlazak. Ljudsko vrijeme i ono (ne)ljudsko. Apsolutno neovisno o nama. Kažu da je vrijeme novac. Kakva glupost. Vrijeme posjedujemo apsolutno svi, novac baš i ne. Izjednačiti vrijeme s novcem besmisleno je. Iz toga je jasno da je najvredniji resurs koji posjedujemo ustvari – vrijeme. Glavna je odlika vremena da ide dalje. Ono ustraje. Nepokolebljivo je. Otporno na sve. Sve se mijenja, ništa ne ostaje isto. Baš poput nas…To nam garantira vrijeme. I zato… Daj vremenu – vremena. Neće te iznevjeriti. I naposljetku, ne zaboravi…želiš li iskoristiti svoje VRIJEME moraš znati što ti je najvažnije. I tome se posvetiti. Cijelim svojim bićem.

25.04.2015.

"Ako dovoljno brzo trčiš, možda ćeš moći da pobegneš od svoje prošlosti i sećanja na sve što ti je bilo učinjeno, ali i od budućnosti, od neizbežne turobnosti koja sledi. Morala si da trčiš koliko si brže mogla sve dok ne dođeš do ivice između svetova, a ni onda nisi stala, pretrčala si tu granicu kao da je nije bilo, kao da je staklo vazduh, a vazduh staklo, vazduh koji se poput stakla razbijao oko tebe dok si padala. Vazduh koji te je sekao kao da je oštrica. Bilo je dobro pasti. Bilo je dobro ispasti iz života. Bilo je dobro

24.04.2015.

..

Zašto si ljudi , toliko čudni ,i toliko prazni ? Zašto moraju druge da ponižavaju da bi sebe uzdigli? Zašto poslije izrečenih riječi govore izvini,zar ne znaju , kad jednom baciš tanjir da će se razbit' kad ga sastaviš o5 neće biti isti ...Zašto im je u cilju , stalno radit' iste greške i stalno se izvinjavat'? Zašto moraju u nekom ubit svako emociju osim one za mržnju i osvetom... Nikad neće biti jasno zašto ljudi druge ponižavaju , da li tako liječe svoje komplekse ili ima neka druga stvar, slomit nekog ko je uvjek bio tu za tebe , koji toliko zna tvojih tajni i da ni jednu nije iznjeo u javnosti? Pitam se kako se takvi ljudi ujutru probude, da li ih sve to stigne .

24.04.2015.

:)

Može da prođe pet, petnaest ili pedeset godina od dana kad ste se rastali…može da prođe masa drugih usana, očiju, ruku kroz vaše prste… Pa opet ćeš u jednom sasvim običnom trenutku zastati u jednoj sasvim običnoj uličici i sjetiti se mirisa njegovog losiona posle brijanja i onog slatkastog okusa njegovog jezika na svome nepcu… Opet ćeš vidjeti one plave oči koje si voljeo i onaj osmjeh koji se pojavi srca. U tom običnom trenutku, u toj običnoj uličici vidjet’ ćeš tad da više nema one male klupe na kraju parkića, gdje su i previše puta u mraku dvije siluete izgledale kao jedna. Nema klupe, nema dva slova izrezbarena u maloj jabuci s unutrašnje strane naslona. Tek par momenata će proci, a činit će ti se kao vječnost cijela. I tek tako, pogleda ćeš na sat, vidjeti da kasniš i žurnim korakom nastaviti dalje, već u mislima negdje drugo. Sve do nekog drugog običnog trenutka kad će se Čip u glavi zvani “prva ljubav” ponovo aktivirati na nekoliko vječnih trenutaka, jer baš kao i svaki drugi čip i taj je trajno pohranjen u nama sve dok nas ima. Godine takve čipove ne brišu. Samo ih pohrane, duboko negdje, gdje ne smetaju.

22.04.2015.

.

Sve je vihor života, vreli poljubci onog jedinog kojeg ne smijemo da poljubimo,dvije ruke koje nas i grle i ubijaju , pod čijim rukama drhtimo i slino se nadamo.. On koji tako dobro laže, da u tim lažima gubi korake, ličnost koja toliko napreduje kao kao tvrdoglave kornjačice koje uče da plešu sporo , sporo u previše brzom i previše nasilnom svjetu .


Stariji postovi